Detalji
Nestala kupališta s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
Morske kupališne građevine na Kvarneru i na otocima nekada su postojale u velikom broju, no većini, osim na starim razglednicama i fotografijama, danas više gotovo da nema ni traga. Razlozi neočuvanosti kupališne infrastrukture leže prvenstveno u poteškoćama njihovog održavanja, posebice zbog propadanja željeznih konstrukcija od kojih su sazdana pod utjecajem slane morske vode, kao i zbog lake zapaljivosti njihovih drvenih dijelova (kupalište Angiolina u Opatiji izgorilo je 1989. godine). S vemenom kupališta su postala smetnja prometnim i drugim potrebama, a njihovom nestajanju doprinijeo je i nemar društvene zajednice te nedalekovidno razmišljanje o potrebi njihove valorizacije i očuvanja. Premda su ovi montažni ili polumontažni kupališni objekti često unaprijed predviđani kao privremeni, u vremenu nastanka te u razdoblju postojanja integralni su i važan segment komunalne infrastrukture obalnih i otočnih mjesta i gradova, a kao značajna kulturno-turistička baština na nacionalnoj i međunarodnoj razini (takve strukture u inozemstvu se smatraju atrakcijom) zaslužuju primjerenu dokumentaciju, valorizaciju, te eventualno rekonstrukciju uz uređenje nekih osuvremenjenih sadržaja u njihovom sklopu.
Projekt pod nazivom Kvarnerska kupališna baština, čije su autorice Mirjana Kos Nalis i Julija Lozzi Barković, obrađuje morske kupališne građevine podizane krajem 19. te u razdoblju prve polovice 20. stoljeća na cjelokupnome području Kvarnera, počevši od Opatijske rivijere preko Riječkoga zaljeva do Crikveničko-vinodolske rivijere i Velebitskog kanala te na otocima Krku, Cresu-Lošinju i Rabu.
Projekt se temelji na višegodišnjem znanstvenom istraživanju sačuvane arhivske dokumentacije što je rezultiralo monografijom koja na sveobuhvatan i reprezentativan način predstavlja ovu izuzetno atraktivnu građu...
