Detalji
Svaka rečenica ‘Mediteranskoga brevijara’ neodoljivo raspiruje žeravice naših znatiželja, analogije doživljaja, znanja i saznanja. Snaga teksta je u tome što nas prenosi u izvantekstualni realitet, mitski, povijesno-stvarni, nadstvarni… Slika se dovezuje na sliku, misao na misao, činjenica na činjenicu. Matvejević otvara prozore suncu.
Jure Kaštelan (u recenziji za prvo izdanje knjige)
Ova je knjiga dragulj, kuriozitet i zagonetka. Na trenutke je razigrana, često svojeglava, stalno zadivljujuća… U njoj se spajaju filozofija i imaginacija s enciklopedijskim znanjem.
Jan Hicks (Sidney Morning Herald, 15. 10. 1999.)
Mediteranski brevijar nije ni zbirka priča ni almanah činjenica. On je kudikamo više destiliran od takvih djela. Matvejević je mirno slijedio brod Marlowea, iskrcavao se u La Speziji ili Buenos Airesu da popije proscecco s Calvinom ili Borgesom… Tko može posumnjati da će ovaj brevijar pripasti posthumnoj Borgesovoj biblioteci?
Jonathan Levi (Los Angeles Times, 02. 09. 1999.)
Mnogo se govori da je taj tekst pisan lirski, esejistički, intimno, ja to neću poreći ali ću dodati: da, ali s jedne racionalne i meditativne distance i upravo to je ona komponenta koja čini njegovu glavnu vrijednost… U Matvejevićevoj knjizi vidim otvoreni aforizam… Sve tu izvire iz neke tamne melankolije koja živi u pogledu na more kao tuga koja nas hvata pred svemirom, nebom, plavetnilom.
Stanko Lasić (Članci, razgovori, pisma, 2004.)
