Detalji
Mađarske putopisne crtice o Rijeci i okolici od kraja 18. do početka 20. stoljeća priredili su Csaba G. Kiss i Franciska Ćurković-Major, koja ih je prevela s grupom suradnika.
“Mađare je oduvijek more privlačilo na jedan poseban, moglo bi se čak reći, pomalo i metafizički način, jer im se izdaleka, dok su još o njemu sanjali, činilo poput kakvog nestvarnog priviđenja, poput sna ili neke davno obećane ljepote za kojom su čeznuli.” (Irvin Lukežić, iz Predgovora)
“U vrijeme kada su nastali ovi tekstovi između Rijeke i Budimpešte nedvojbeno je bilo sličnosti, kako u modernoj gradnji, tako i u dinamičnom razvoju bez premca. Treba spomenuti i to da su mađarski suvremenici krajem XIX. stoljeća Rijeku u određenom pogledu smatrali bratskim gradom Budimpešte. Ta povezanost i danas postoji: Rijeka i budimpeštanska četvrt Csepel su gradovi prijatelji.” (Csaba G. Kiss)
