Detalji
„Bilo je to u vrijeme kad sam lutao i gladovao u Kristijaniji, tom čudesnom gradu iz kog nitko ne ode, a da ga on nije obilježio“. To je uvodna rečenica romana Glad, koja je zapravo uvod u poseban prostor i posebno vrijeme, uvod u prostor čudesnosti. Ta je čudesnost kako u opisu vanjskog krajolika, u uboškim, samotnim sobama u kojima obitava glavni lik romana, na ulicama, trgovima i parkovima norveškog glavnog grada, prostora po kojemu se on kreće, tako i u, i to još više, opisu krajolika unutarnjega, u ustreptaloj i ojađenoj duši toga istoga glavnoga lika romana, mladog i ambicioznog, bezimenog pisca. Taj je Hamsunov alter ego posve u sebi, zatvoren u svoj prostor i svoje vrijeme, sav u svojoj vlastitosti. Sve je u romanu zgusnuto, grozničavo, gotovo u jednome dahu izrečeno, s glavnim likom kome je jedino stalo do svoga pisanja.
U Hamsunovu je djelu puno dvostrukosti, dvostruka je i glad, ona je tjelesna, i stalno progoni njegova glavnog lika, ali je ona i duhovna, neprekidno prisutna glad za pisanjem, koja je ovdje i važnija od one prve, tjelesne gladi.
Taj svoj roman Hamsun nije ni nazivao romanom nego „nizom analiza“, posve izgrađenih na osobnom iskustvu. Od toga je „niza analiza“ i nesvakidašnjeg osobna iskustva započela jedna od najzanimljivijih i najvećih književnih avantura, koja je svijetu podarila cijeli niz znamenitih djela, i danas itekako zanimljivih, i nadasve aktualnih.
Knut Hamsun (1859. – 1952.) jedan je od najpoznatijih Norvežana, i jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih svjetskih pisaca. Pisao je poeziju i drame, eseje i članke, putopise, no najpoznatiji je i najbolji kao prozaik, posebice kao romansijer, iza koga su 23 objavljena romana. Njegova su djela prevedena na gotovo sve svjetske jezike, za roman Blagoslov zemlje dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1920. godine.
