Detalji
Matetić, Franjo, prozaist, biograf i etnograf (Zvoneća, 10.VIII.1921. ‒ Zvoneća, 1.XII.2015.).
U 75. godini života počinje pisati djela na mjesnom govoru Zvoneće, koji pripada sjeveroistočnom istarskom poddijalektu čakavskoga ekavskoga dijalekta. Kao izvrstan poznavatelj povijesti i običaja Zvoneće bio je kazivačem Ivi Jardasu i Ivanu Matetiću Ronjgovu za njihova etnografska, odnosno melografska istraživanja, a Stanku Giliću za onomastičku studiju s toga područja.
Temeljci Matetićeva stvaralaštva su zvonejski idiom, povijest Zvoneće i etnografija na kojima gradi svoja djela snažnoga pripovjedačko-lirskoga timbra, ostvarujući izvanredno plastični narativni diskurs. Posebna je vrijednost ljepota jezika, čija je autentična starina sačuvana i umjetnički samosvojno oblikovana. Premda opsegom nevelik književni opus, postao je temom recentnih znanstvenih radova s područja filologije, a niz je kritičkih napisa i osvrta objavljeno u periodici. Sintetička je ocjena da je, iako s prepoznatljivim elementima pučkoga književnog fenomena, riječ o općem književnom, umjetničkom djelu koje u sebi sadrži i brojne druge vrijednosti s jezikoslovnoga, povijesnoga, etnološkoga i antropološkoga stanovišta. No, i kad ulazi u područje etnografije ili povijesti, kad prepušta jeziku da rasplamsa svoju preciznost, Matetić je uvijek prije svega pisac, umjetnik riječi, književnik.
