Detalji
Knjiga "Ljudi na prijelazu stoljeća" autora Dragana Ogurlića nastavak je projekta o obično-neobičnim ljudima Primorja, Gorskog kotara i Istre koji kroz svoje ispovijesti opisuju život na razmeđi stoljeća.
U formuli koja je korištena kao kriterij za odabir sugovornika stoji da oni "svojom djelatnošću i svojim zanimanjem odražavaju ljubav prema kraju" kojeg predstavljaju. Radi se o uistinu "malim" ljudim, "ljudima iz susjedstva"; to su zanesenjaci, stručnjaci svojih profesija, hobisti, ali svi redom na svoj način elokventni i srdačni, ljudi nevjerojatne energije i neobičnih sudbina, koji su svojim životom i radom postali živa svjedočanstva o specifičnostima, raznolikostima i bogatstvu ovoga podneblja.
"Ogurlićev izbor izbor sugovornika vrlo je šarolik, na prvi pogled vrlo eklektičan: od akademika do čipkarice, od umjetnika do svećenika, od vozača do pilota... Oni su, dakle, različite dobi, životnih nazora, obrazovanja, sklonosti, umijeća, hobija, generacija, jezika i, naravno, spolova. No ono što ih ujedinjuje i povezuje u logičku knjišku cjelinu jest njihova posebnost, jedinstvenost. Bez obzira na sve razlike, njihova prepoznatljivost je u tome što su do kraja posvećeni svome poslu, svome životnom putu i sudbini gotovo do fanatizma. Oni su opsjednuti svojim idejama vodiljama koje njihove životopise pretvaraju u fantastičnu literaturu u kojoj osobe iz svakidašnjeg života postaju knjiški likovima. Heroji iz dnevnog tiska povezani koricama knjige preobrazili su se u glavne junake jedne priče.
Sam autor, osim naravno njihovog izbora, u tome im je pomogao svojom vještinom. Naime, njegovi su uvodi i objašnjenja minimalni, njegovi se likovi sami predstavljaju, dok su pitanja koja im postavlja škrta riječima, a bogata informacijama. Ona su siguran trag kojim sugovornik kreće, a ispovijed koja slijedi za svakog je čitatelja poslastica. Ogurlić nije upao u zamku autorskog nadmetanja i mudrovanja o materiji o kojoj je riječ, već mu je intencija prava novinarska: otkriti čitatelju svog sugovornika u pravom svjetlu i s punom pažnjom, odričući se piščevog samodopadnog ja. Ta novinarski minimalizam i skromnost vratili su mu se literarnim uspjehom, jer je stvorio zbirku priča i likova koju bi malo koji "pravi" književnik mogao izmaštati."
Branko Mijić, "Fantastična biblioteka misionara dobra", Novi list "Mediteran"
