Morovich, Enrico
Veliki fijumanski pisac Enrico Morovich rođen je 1905. na Pećinama, u Sušaku, tada predgrađu Rijeke, dok je grad još uvijek dio Kraljevine Mađarske u okviru Austro-Ugarskog Carstva. Enrico Morovich diplomirao je računovodstvo 1924. godine, kasnije radeći prvo u Talijanskoj banci, zatim u Općem skladištu. Njegovo prvo značajno književno stvaralaštvo datira iz 1936. godine, pa do 1942. kada objavljuje svoje prve knjige. Tih je godina pisac objavljivao eseje i kratke priče u talijanskim časopisima Il Selvaggi i Oggi. Posljednje godine rata i prve godine poslijeratnog razdoblja, posebno teške za Talijane u Rijeci, prekinule su njegovu književnu aktivnost na nekoliko godina, koju je nastavio tek 1962. godine.
Godine 1950. književnik odlučuje napustiti svoju domovinu koja je u međuvremenu prešla u Jugoslaviju (1947.) emigriravši u Italiju. Nakon što je nekoliko godina živio u raznim talijanskim gradovima, u Napulju, Lugu, Viareggiu, Busali i Pizi, 1958. se nastanio u Genovi, gdje nakon trinaest godina šutnje, nastavlja objavljivati romane i kratke priče te likovne radove. Njegova pripovjedna djela sadrže postupke nadrealizma i magičnoga realizma te elemente ironije, groteske i crnoga humora, kojima se služio u tematiziranju zavičaja, rata i egzila. Morovich će, nakon dugo vremena, posjetiti Rijeku i vraćati se u nju povremeno, kako piše u svojim pismima, u potrazi za izgubljenim zavičajem. Umro je u Rapallu, Italija, 1994.