Details
Liječnici u svom su poslu doista nezamjenjivi. Međutim, liječnik i medicina nisu samo sinonimi za liječenje bolesti i vraćanje zdravlja, odnosno za zadovoljstvo pacijenta, već ih pacijenti u nas nerijetko doživljavaju kao prijetnju zdravlju jer nisu etični, čestiti i moralni, nisu dobri. Liječnikova arogancija, dvoličnost i slične karakteristike ubijaju pacijentovu volju za komunikacijom, liječenjem, a ponekad i za životom. Naime, običan i dobar liječnik, te stari i novi profesionalizam, posve su različiti pojmovi. Etičan liječnik i medicina/zdravstvo moralno su bolja i društveno prihvatljiva alternativa. Međutim, oni su mogući samo u socijalno i zdravstveno pravednoj Hrvatskoj. To se može postići konsenzusom.
U nas ima sve više liječnika koji zavlače pacijenta zbog pozitivnih sankcija, ako štede na štetu pacijenta, stoga ima i sve više nezadovoljnih pacijenata. Zdravstvo počinje poslovati na tržišnom principu. Liječnikova uspješnost u vođenju zdravstvene ustanove mjeri se na temelju trošenja proračunskih sredstava, a ne na temelju stvaranja radne atmosfere u kolektivu i unapređenja medicinske djelatnosti te poštivanja prava pacijenata. Takav liječnik je sve poželjniji.
Pacijenti u tom sustavu dobivaju ono što im se daje, a ne što im treba. Za ovu zemlju to je neprihvatljivo, necivilizacijski i nemoralno. Jer trebamo biti društvo koje stalno povećava izglede svojih oboljelih članova i svim pacijentima omogućava najkvalitetnije liječenje i potpuno izliječenje, a ne suprotno. U nas, međutim, pacijenti nerijetko primjećuju da u procesu liječenja liječnik ne poštuje dostignuti standard medicinske usluge, nego se spušta ispod nje, što je nedopustivo. Slučajevi brojnih pacijenata svjedoče o načinu liječenja koji je daleko od javnosti poznatog i standardiziranog. Posebno treba istaknuti da je za djecu stresan svaki boravak i liječenje u bolnicama bez prisustva roditelja, ali ni za to nema dovoljno razumijevanja.
