Grabovac, Petar
Petar Grabovac legendarni je fotoreporter Novog lista.
Rođen 1929. u Trebinju, umro 2.10.2015. u Rijeci.
Godine 1948. zapošljava se u “Riječkom listu” kao korektor i novinar-suradnik. Godine 1949. odlazi u vojnu oficirsku školu iz koje se u studenom 1951. vraća kao KV aero-fotograf. Od tada, pa sve do odlaska u mirovinu 31. prosinca 1989. radi kao fotoreporter-urednik u “Novom listu”. Svojim je fotografskim aparatima puna četiri desetljeća pratio sva zbivanja – od sporta do politike – i tako zabilježio noviju povijest Rijeke u arhivi od desetak tisuća negativa.
Njegove su fotografije zbog osjećaja za detalj i ažurnosti često koristile u radu osiguravajućem zavodu i policiji. Do 1971. redovito je pratio Titove posjete Rijeci, Puli i Brijunima.
Ovjekovječio je susrete i posjete brojnih delegacija i državnika (Che Guevara, Naser, Nehru, Hruščov, Brežnjev i dr.). Fotografije su mu povremeno objavljivane u američkim, talijanskim i francuskim časopisima, u monografijama i na kalendarima.
Nagrađen je brojnim nagradama. Samo od 1954. do 1956. dobio je 34 međunarodna priznanja. Na Olimpijadi u Melbournu nagrađen je srebrnom plaketom za sportsku fotografiju.
Dobitnik je četiri republičke i dvije savezne nagrade, a kao prvi u Hrvatskoj ponio je nagradu “Zlatno pero” HND-a za kameru (1972). Dobitnik je i Nagrade grada Rijeke za životno djelo (1990).
Adamić mu je 2013. objavio prvu i jedinu fotomonografiju, izuzetno važnu za povijest i svjedočanstvo poslijeratne Rijeke.
Rođen 1929. u Trebinju, umro 2.10.2015. u Rijeci.
Godine 1948. zapošljava se u “Riječkom listu” kao korektor i novinar-suradnik. Godine 1949. odlazi u vojnu oficirsku školu iz koje se u studenom 1951. vraća kao KV aero-fotograf. Od tada, pa sve do odlaska u mirovinu 31. prosinca 1989. radi kao fotoreporter-urednik u “Novom listu”. Svojim je fotografskim aparatima puna četiri desetljeća pratio sva zbivanja – od sporta do politike – i tako zabilježio noviju povijest Rijeke u arhivi od desetak tisuća negativa.
Njegove su fotografije zbog osjećaja za detalj i ažurnosti često koristile u radu osiguravajućem zavodu i policiji. Do 1971. redovito je pratio Titove posjete Rijeci, Puli i Brijunima.
Ovjekovječio je susrete i posjete brojnih delegacija i državnika (Che Guevara, Naser, Nehru, Hruščov, Brežnjev i dr.). Fotografije su mu povremeno objavljivane u američkim, talijanskim i francuskim časopisima, u monografijama i na kalendarima.
Nagrađen je brojnim nagradama. Samo od 1954. do 1956. dobio je 34 međunarodna priznanja. Na Olimpijadi u Melbournu nagrađen je srebrnom plaketom za sportsku fotografiju.
Dobitnik je četiri republičke i dvije savezne nagrade, a kao prvi u Hrvatskoj ponio je nagradu “Zlatno pero” HND-a za kameru (1972). Dobitnik je i Nagrade grada Rijeke za životno djelo (1990).
Adamić mu je 2013. objavio prvu i jedinu fotomonografiju, izuzetno važnu za povijest i svjedočanstvo poslijeratne Rijeke.